Jelo koje su jeli i sirotinja i gospoda
Cicvara nije samo obična kaša – to je deo srpskog identiteta. Pripremala se od onoga što je kuća imala: skorupa (kajmaka), domaćeg mleka i kukuruznog brašna, a u nekim krajevima dodavao se i sir ili jaje.
Zanimljivo je da je cicvara bila podjednako zastupljena i kod seljaka i u manastirima, pa čak i na kneževskim trpezama. Vladike su je jeli za doručak u ranim jutarnjim satima, uz domaći hleb i kiselo mleko.
Recept za cicvaru – kako su je spremale naše prabake
Sastojci:
-
300 ml mleka
-
2-3 kašike domaćeg skorupa ili masnijeg kajmaka
-
5 kašika kukuruznog brašna (krupnije mlevenog)
-
prstohvat soli
-
po želji: komadići sira ili jaje
Priprema:
-
U šerpi zagrej mleko i dodaj skorup/kajmak dok se ne otopi.
-
Polako dodaj kukuruzno brašno uz stalno mešanje, da se ne stvore grudvice.
-
Mešaj na laganoj vatri dok se masa ne zgusne i ne počne da pušta masnoću po ivicama – to je znak da je cicvara „zgotovljena“.
-
Po želji dodaj sir ili umućeno jaje na kraju i još malo promešaj.
Poslužuje se topla, najčešće uz domaći hleb, turšiju ili kiselo mleko.
Zaboravljeno blago srpske kuhinje
Cicvara je danas retkost čak i na seoskim trpezama, a mnogi mlađi uopšte nisu ni čuli za nju. Ipak, gastro-entuzijasti i ljubitelji autentične domaće kuhinje sve češće pokušavaju da ožive ovaj stari recept.
Ne samo što je ukusna, već je i prirodan izvor energije, idealan za hladne dane i naporne poslove.
U vremenu brzih obroka, cicvara nas vraća mirisu ognjišta i jednostavnim radostima života.
Komentari (0)