U starim srpskim kuhinjama, naročito u centralnoj i istočnoj Srbiji, postojao je izraz: „gola pita“. To nije bila uvreda za tanjir, već ime za najskromniju, ali često najlepšu večeru, koja se spremala kad u kući nije bilo ničeg osim luka, brašna i ulja.
Gola pita sa zejtinom i crnim lukom pravila se u postu, petkom, ili u dane kada je „sve drugo otišlo na zimnicu“. Danas je gotovo nestala iz trpeza, ali i dalje ima moć da vrati miris detinjstva, zimske večeri i toplinu bakine rerne.
Sastojci:
-
500 g tankih kora (domaćih ili kupovnih)
-
3–4 glavice crnog luka
-
100 ml ulja (ili više, po ukusu)
-
malo soli
-
po želji: biber, mleveni kim, tucana paprika
Priprema:
-
Luk sitno iseckati i propržiti na polovini ulja dok ne omekša i zamiriše. Ne treba da porumeni, već da pusti slast.
-
U tepsiju staviti jednu ili dve kore, posuti ih uljem, pa složiti sledeće kore, povremeno ih prelivajući uljem i lukom.
-
Svaku drugu ili treću koru posuti sa kašikom proprženog luka, ali ne stavljati pun fil kao u klasičnoj piti – ovde se sve svodi na tanak sloj i miris.
-
Završiti korom, preliti ostatkom ulja, i po želji posuti tucanom paprikom.
-
Peći u zagrejanoj rerni na 200 °C oko 30 minuta, dok ne postane zlatna i hrskava.
Kako se jela
Najčešće se služila topla, uz kiselo mleko ili kompot, ali u postu – uz čaj ili turšiju. Nije se seckala – lomila se rukom, i delila ukućanima.
Neki su na komad pite stavljali kašičicu ajvara, a deca su tražila da se pospe malo šećera kad se ohladi.
U selima oko Aleksinca, ova pita se služila kad gosti naiđu nenajavljeno, a nema „ni sira ni mesa“. Pa su žene znale reći:
„Gola je, al' iz čista srca.“
Danas – jednostavno, ukusno, posno
U vremenu kada je sve prezačinjeno i komplikovano, ova pita je dokaz da tri sastojka mogu biti dovoljno – ako ih prati miris doma i ruka koja ne žuri.
Zejtin i luk – ono što je svaka kuća imala – bili su osnova za hranu koja ne puni stomak, već umiruje dan.
Komentari (0)