Zaboravljena priča o tišini posle slavne grmljavine

Vojvoda Stepa Stepanović, jedan od najvećih srpskih vojskovođa, poznat je po briljantnim pobedama u Cerskoj i Kolubarskoj bici, ali ono što mnogi ne znaju jeste da je posle rata odbio sve privilegije, činove i političke funkcije.

Iako je imao pravo na visoke državne počasti, vratio se u svoj skromni dom u selu Kumodraž, a kasnije je život završio u Čačku, gde je živeo kao običan građanin, baveći se baštovanstvom i čitajući knjige.

"Ja sam svoje odradio" – čovek bez sujete

Kada mu je ponuđeno da uđe u politički život nove Kraljevine SHS, odgovorio je kratko:
„Državu sam odbranio, sad je drugi treba da grade.“

Nikada se nije kitio ordenjima, a mnoge posete i počasti je odbijao uz osmeh. Govorio je da ne želi da mu narod aplaudira dok drugi gladuju.

U opancima kroz Čačak – prizor koji se pamti

Stanovnici Čačka i danas prenose priču kako su viđali vojvodu Stepu kako rano ujutru ide na pijacu – u opancima, sa korpom punom povrća iz sopstvene bašte. Nije imao telohranitelje, nije voleo protokole. Bio je vojvoda naroda, i tako je želeo da ostane.

Zanimljiv je podatak da je svoje poslednje dane provodio čitajući francuske vojne memorijale, ali i na glas recitujući stihove srpskih guslara, što mu je, kako je govorio, više ulivalo snage nego generalske naredbe.

Smrt u tišini, bez pompe

Kada je 1929. godine preminuo, sahranjen je uz vojne počasti, ali po njegovoj želji – bez velikih govora i parade. Hteo je da ga narod pamti po onome što je učinio, a ne po titulama.

Na njegovom grobu u Čačku stoji jednostavan natpis:
„Vojvoda Stepa Stepanović – sluga otadžbine.“