Priča o porodici Bajloni počinje sa Ignjatom Bajlonijem, češkim zanatlijom koji je 1855. godine stigao u Beograd. Iako je planirao emigraciju u Ameriku, zaočarao ga je izveštaj zeta који му је поручио: "Dolazi, nema bolje Amerike od Srbije". Bajloni je poslušao i stvorio trgovačku imperiju.

Pivara: Revolucija na Dorćolu

Bajlonijevi su se prvo bavili kožarskim zanatom, ali je Jakov Bajloni, Ignjatov sin, izučivši bačvarski zanat u Beču, prepoznao budućност u pivarstvu. Kupovinom "Male pivare" na Dorćolu (današnji Cetinjski distrikt), Bajlonijevi su započeli industrijsku revoluciju. Oni su ubrzo uveli parnu mašinu u proizvodnju i bili među prvima u Beogradu koji su koristili električnu energiju.

Bajlonijeva pivara je postala sinonim za kvalitet, osvajajući nagrade na svetskim izložbama, uključujući Pariz 1900. godine. Njihovo čuveno svetlo pivo "Prvenac" bilo je najpopularnije u Srbiji. U blizini pivare, porodica je isušila močvaru i 1927. godine otvorila Bajlonijevu pijacu, koja je bila prva velika veletrijska (kvantaška) pijaca u gradu.

Propast carstva i izgubljeni recept

Bajlonijevo carstvo, međutim, završilo је tragično. Nakon početka Drugog svetskog rata 1941. godine, porodica je bila primorana da napusti zemlju. Njihova imovina, uključujući i pivaru, je konfiskovana od strane komunističkih vlasti.

Pivara je, osim što je bila oštećena u ratu, kasnije integrisana u BIP. Iako je proizvodnja piva u zgradi trajala do 1989. godine, veruje se da je originalna, fino podešena receptura za čuveno pivo "Prvenac", koju je Jakov usavršio, zauvek izgubljena u ratnom vihoru i političkim promenama.

Bajlonijeva priča je svedočanstvo o tome kako je jedna porodica iz Češke izgradila modernu srpsku prestonicu, samo da bi joj istorija oduzela sve, ostavljajući za sobom samo naziv pijace i nostalgičnu priču.