Jorgovan je u srpsku tradiciju ušao u 13. veku, kada ga je Kralj Stefan Uroš I zasadio duž doline Ibra u čast svoje buduće supruge, francuske plemkinje Jelene Anžujske – stvarajući čuvenu Dolinu jorgovana. Iako se vekovima povezivao s ljubavlju, lekovita moć jorgovana je manje poznata.

Cvet za disanje i jačanje organizma

Dok moderna nauka oprezno pristupa narodnoj medicini, tradicionalna upotreba jorgovana bila je široka. Ljudi su koristili cvet, list i koru jorgovana. Sirup i tinkture od jorgovana tradicionalno su se koristili za olakšavanje respiratornih problema (kao što su kašalj i bronhitis) zbog njegovih aromatičnih i blago antiseptičkih svojstava.

Narodna tajna za hormone

U nekim krajevima, posebno na Balkanu, postoji verovanje da se preparati od jorgovana (najčešće tinkture od kore ili pupoljaka) mogu koristiti kao podrška za rad štitne žlezde. Iako ovo zahteva oprez i obaveznu konsultaciju sa lekarom, verovanje je proizašlo iz posmatranja njegovog opšteg efekta na jačanje organizma i regulaciju.

Recept: Sirup bez kuvanja

Sirup od cvetova jorgovana je najjednostavniji oblik korišćenja. Najvažnije je koristiti isključivo cvetove koji nisu prskani i koji su ubrani u punom cvatu. Sirup se najčešće pravi bez kuvanja – hladnim ceđenjem i mešanjem cvetova sa šećerom i limunskom kiselinom. Ta metoda omogućava da se maksimalno sačuvaju njegova esencijalna ulja i aromatična svojstva. Gotov sirup je prijatnog, opojnog mirisa, koji se koristi kao osvežavajući napitak ili kao dodatak čaju.

Jorgovan tako ostaje simboličan most između romantične legende i narodne medicine, čuvajući mudrost naših baka o lečenju biljem.