Prve kafane i početak tradicije

Prva kafana u Beogradu otvorena je još 1522. godine, u vreme turske vlasti. Nalazila se na Dorćolu, u blizini Velike džamije, i u njoj se služila samo – crna kafa. Taj običaj, donet iz Orijenta, ubrzo je postao sastavni deo života, a kafane su se širile po gradovima i varošima širom Srbije.

Kafana kao društveni centar

Kroz vekove, kafana je postala mesto gde se prelamala svakodnevica. Tu su trgovci sklapali poslove, studenti vodili rasprave, a pesnici tražili inspiraciju. U 19. i 20. veku kafane u Beogradu, poput „Zlatne morune“, „Kasine“ ili „Tri šešira“ u Skadarliji, postale su legendarna mesta boemije.

Politička i umetnička pozornica

Mnogi važni politički dogovori u Srbiji vođeni su upravo za kafanskim stolom. U kafanama su se sastajali zaverenici, revolucionari, ali i vlastodršci. Istovremeno, umetnici poput Branislava Nušića, Đure Jakšića i Skadarlijskih boema kafanu su pretvorili u svoju pozornicu. Ona je bila prostor slobode govora, šale i satire.

Muzika i pesma

Kafana je bila i ostala mesto gde pesma ima posebno mesto. Od tamburaša i harmonike u Vojvodini, preko sevdaha u južnim krajevima, do narodnih orkestara – muzika u kafani pratila je emocije gostiju, od veselja do tuge. U njoj se rađala i savremena narodna muzika, ali i mnoge nezaboravne gradske pesme.

Kafana danas

Iako su se vremena promenila, srpska kafana i dalje živi. U Skadarliji u Beogradu i danas se oseća duh stare boemije, dok u manjim mestima kafana ostaje centar okupljanja. Ona je i dalje simbol zajedništva, gostoprimstva i srpske tradicije.