Na Uskrs, kada se farbaju jaja, prvo jaje se uvek farba crveno – ali se ne kuca, ne deli i ne jede. To je čuvarkuća – jaje koje ima posebnu ulogu u srpskoj narodnoj tradiciji. Farbano u zoru, u tišini, često uz molitvu ili bez ikakve reči, ono se čuva na posebnom mestu cele godine – na polici, pored ikone, u ormariću ili čak zakopano u temelj nove kuće. Njegova simbolika nadilazi religiju – ono je amajlija, znak života, krv Hristova, ali i narodno sredstvo za čuvanje porodice od bolesti, siromaštva i zla.
Kako se farba čuvarkuća – običaj sa strogošću i verom
U mnogim domaćinstvima, čuvarkuća se farba pre svih drugih jaja – obavezno prirodnom bojom (najčešće ljuskom crnog luka), bez upotrebe hemikalija. Neki običaji nalažu da jaje ne sme kuvati više od 7 minuta, dok drugi kažu da “duže kuvaš, jače čuva”. Farba se bez priče, često u samoći, uz tiho izgovaranje rečenice poput: “Da čuva dom, da čuva decu, da čuva hleb.”
Gde se čuvarkuća drži i kada se menja
Najčešće mesto za čuvarkuću je:
- u kuhinji, pored šporeta
- uz ikonu, posebno Bogorodicu
- u plavom ormanu ili ormaru sa posteljinom
- kod ulaznih vrata, kao štit
Jaje se menja sledeće godine na Uskrs. Prethodna čuvarkuća se tada baca u reku, zakopa u dvorište ili, u nekim krajevima – ostavi u štali, “da čuva blago”.
Čuvarkuća i narodne bolesti
Verovalo se da ako se neko ozbiljno razboli, čuvarkuća može da se “stavlja ispod jastuka” ili nosi u torbi na put – kao amajlija. Ako kuća gori, jaje se baca u vatru, “da se vatra svede”. Ako dete ima noćne more – stavlja se čuvarkuća u njegovu posteljinu. U svim slučajevima – ne jede se, ne lomi i ne daje drugima.
Duhovna i simbolička snaga običnog jajeta
Veselin Čajkanović u svojim tumačenjima farbanih jaja ističe da je jaje u narodnoj religiji simbol svetlosti zatvorene u ljusku – života zarobljenog, koji čeka da se otkrije. Čuvarkuća je taj život koji ne treba da se otvori – već da štiti. Crvena boja nije samo krv Hristova, već signal snage, žrtve i obnove.
Danas – čuvarkuća i dalje živi, čak i kad joj ne znamo značenje
I danas, bez obzira na religioznost domaćina, gotovo svaka kuća čuva jedno jaje cele godine. Možda ga ne zovemo čuvarkućom, možda ga deca vide kao “dekoraciju” – ali on stoji. Na polici. Pored ikone. I bez reči kaže: ovde se nešto poštuje, nešto pamti, i nešto čuva.
Komentari (0)