Knez Pavle, brat Kralja Aleksandra I, bio je kraljevski namesnik Jugoslavije od 1934. do 1941. godine. Studirao je na Oksfordu, bio je veliki poznavalac umetnosti (osnivač Muzeja kneza Pavla, današnjeg Narodnog muzeja) i suprug prelepe Kneginje Olge. Njihov dvor na Dedinju bio je stecište evropske elite i umetnika.

Umetnost protiv politike: Slika za opstanak

Knez Pavle je, za razliku od mnogih političara, bio kolekcionar svetskog ranga. Njegova kolekcija je uključivala remek-dela El Greka i francuskih impresionista. Međutim, nakon dramatičnog puča 27. marta 1941. godine, knez Pavle je uhapšen i proteran iz Jugoslavije kao "simpatizer nacista".

U egzilu u Keniji i potom u Parizu, porodica je živela u teškim finansijskim uslovima, jer im je sva imovina u Jugoslaviji bila konfiskovana. Suočen sa finansijskom oskudicom, Pavle je bio prinuđen da prodaje deo svoje neprocenjive umetničke kolekcije. Jedan od najvažnijih prodatih predmeta bio je El Grekov "Laokon", koji je morao prodati 1946. godine. Umetničko blago, koje je skupljao za Srbiju, morao je da proda da bi se izdržavao u izgnanstvu.

Buran život i "ukleta" porodica

Iako nije bilo dokaza da je Pavle odbio da nosi burmu, njegov život je obeležen dubokom ličnom tragedijom: izgubio je mlađeg sina Nikolu u automobilskoj nesreći u blizini Londona 1954. godine. Smrt sina na tuđem tlu i bol zbog političkog proterivanja učinili su njegov život teškim.

Knez Pavle je preminuo 1976. godine u Parizu. Ironično, dok je živeo kao progonjenik, njegova umetnička kolekcija je krasila najprestižnije svetske muzeje. Njegova rehabilitacija i prenos posmrtnih ostataka na Oplenac 2012. godine, zajedno sa suprugom Olgom i sinom Nikolom, simbolično je ispravila istorijsku nepravdu. Njegova priča ostaje svedočanstvo o tome kako su politika i umetnost na Balkanu uvek bili u sukobu.