Jesen u Srbiji nije samo vreme kada lišće menja boju, već i period bogat dubokim narodnim verovanjima, praznicima i ritualima koji su vekovima čuvali duh zajedništva. Posebno mesto među njima zauzimaju dva velika praznika – Miholjdan i Mitrovdan – koji su za naše pretke predstavljali mnogo više od običnih datuma u kalendaru.

Miholjdan – praznik jeseni i poslednjih toplih dana

Miholjdan se obeležava 12. oktobra i posvećen je Svetom Kirijaku Otšelniku, u narodu poznatijem kao Sveti Miholj. U srpskoj tradiciji, ovo je jedan od najvažnijih jesenjih praznika jer simbolično označava kraj letnjeg perioda i dolazak pravih jesenjih dana.

Narod veruje da ako je vreme lepo na Miholjdan, biće topla jesen, tzv. miholjsko leto. U prošlosti su se ljudi oslanjali na ove znakove prirode kako bi znali kada da završe radove na polju i pripreme se za zimu.

Na ovaj dan se ne radi – naročito se izbegavaju teški fizički poslovi. Veruje se da kućni mir i zdravlje zavise od toga da se praznik provede u slozi i miru. Trpeza je bogata: služe se jesenji plodovi – pečeni krompir, pasulj, pite sa bundevom, i naravno, domaća rakija.

U nekim delovima Srbije Miholjdan se slavi i kao krsna slava, naročito u zapadnoj Srbiji.

Mitrovdan – praznik zaštitnika vojske i stoke

  1. novembar se u Srbiji praznuje kao Mitrovdan, dan posvećen Svetom Dimitriju, zaštitniku vojske i ratnika. U prošlosti, ovaj datum je imao poseban značaj za stočare i vojnike.

Mitrovdan je bio dan kada su se stada vraćala sa planinskih pašnjaka u doline, a u pojedinim krajevima Srbije zaključivani su i poslovi između gazda i nadničara, čime se završavala „radna sezona“.

Verovalo se da ako na Mitrovdan padne sneg, zima će biti duga i oštra. Takođe, kako provedeš Mitrovdan, takva će ti biti i cela godina – zato se vodilo računa da se praznik dočeka dostojanstveno i u blagostanju. Pravoslavci koji poste na ovaj dan počinju pripreme za Božićni post.

U mnogim krajevima Srbije i ovaj dan se slavi kao krsna slava, a poznata je i narodna izreka: „Ko slavi Mitrovdan, ne boji se zime.“

Jeseni u prošlosti: vreme duhovnog sklada i zahvalnosti

Za razliku od današnjeg ubrzanog života, jesen nekadašnjeg sela bila je vreme unutrašnjeg mira i zahvalnosti prirodi. Ljudi su bili svesni ciklusa života, poštovali su zemlju i njene plodove, i kroz praznike izražavali zahvalnost i veru u bolju budućnost.

Miholjdan i Mitrovdan nisu bili samo praznici – oni su bili simboli završetka jednog ciklusa i početka pripreme za novi. Kroz običaje, molitve i bogate trpeze, naši preci su održavali duhovnu ravnotežu i porodičnu povezanost koju danas sve češće zaboravljamo.

Zašto ne bismo vratili duh tradicije?

U današnje vreme, kada nas jesen često zatekne u gužvi i stresu, možda je pravi trenutak da se podsetimo starih običaja i dozvolimo sebi da makar na dan, kao naši preci, zastanemo, pomirimo se i zahvalimo.

Jer tradicija nije nešto što pripada prošlosti – ona je most koji nas povezuje sa sobom i sa onima pre nas.