Ovaj svetac je veoma poštovan u srpskom narodu. Rođen je oko 522. godine u Andrijanopolju (Jedrene) u Paflagoniji, a još od ranog detinjstva bio je predan Bogu. Kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora.

Iako je bio voljen i omiljen gde god se pojavi, Sveti Alimpije je uvek tražio način da bude sam, jer je želeo da živi u molitvi i samoći. Zbog toga se povukao i počeo da živi na jednom grčkom groblju, kojem ljudi nisu smeli da priđu zbog legendi o demonskim priviđenjima.

Po predanju, Alimpije je živeo 120 godina i upokojio se 640. godine u vreme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori.

Često je freskopisan u hramovima naše Crkve, a jedna od fresaka nalazi se i u priprati Pećke patrijaršije. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika.

Zaštitnik je stoke, pa se zato na njegov dan ne upreže stoka. Stoga, na dan Svetog Alimpija nikako se ne sme naći meso te vrste, teletina, junetina, kravlje meso. Po predanju, on je pregazio kugu i od tada se ona ne javlja.