Tomindan je jedna od većih krsnih slava u Srbiji, ali je posebno ukorenjen u narodnim verovanjima. Ovaj praznik označava kraj prelaznog godišnjeg doba (podjesen), nakon čega se polako ulazi u zimski period.

Esnafska slava i zabrana rada

Sveti Toma je bio vešt drvodelja, zbog čega se Tomindan slavi kao esnafska slava brojnih zanatlija. Stolari, drvodelje, bačvari, kolari, užari, dunđeri i zidari danas ne rade ništa. Za njih je to veliki praznik posvećen zanatu i zaštitniku. U nekim krajevima se veruje da ovaj svetitelj štiti domaćinstvo i stoku od vukova, a stari kažu da je sreća danas videti vuka, naravno, samo izdaleka.

"Sveti Toma, sedi doma"

Najvažniji narodni običaj vezan je za putovanje. U mnogim delovima Srbije, postoji izreka: "Sveti Toma, sedi doma". Ona podrazumeva da se danas, osim odlaska u crkvu, nikuda ne treba ići, niti putovati. Sedenje kod kuće simbolizuje mir i okupljanje porodice, a verovalo se da će onaj ko prekrši ovo pravilo lutati i "smucati se" daleko od kuće tokom cele godine.

Glasnik čuda i mistična mast

Sveti Toma postao je poznat po svojoj sumnji, ali i po čudu: on je jedini apostol koji je zakasnio na pogreb Bogorodice, ali se upravo zbog njegovog insistiranja otkrilo da je telo Bogorodice u grobu nestalo, jer se uznela na nebo. Tako je sumnjičavi Toma postao glasnik čuda.

Narodno verovanje: U istočnoj Srbiji se čuvalo i jedno neobično verovanje: mast zeca ulovljenog na Tomindan smatrala se dragocenom lekovitom mašću, koja je pomagala u izlečenju kostobolje i olakšavanju porođaja.

Tomindan nas opominje da je, uprkos svim čudima, najvažnije sedeti u miru svog doma i poštovati ono što imamo.