Srpsko gostoprimstvo često se svodi na trpezu. Ipak, stari etno običaji govore da je odnos prema gostu morao da bude čist i bez mrlje pre nego što se pređe na gozbu. U pojedinim krajevima Šumadije, istočne i južne Srbije, praktikovao se ritual "Umivanja gosta" – čin koji strance ostavlja bez teksta.
Umivanje gosta: Čin davanja mira
Kada gost stigne pred kuću, domaćin ga ne uvodi odmah unutra. Pre ulaska u kuću, gost se zaustavlja u avliji. Domaćin ili najstariji član porodice (često žena, jer je ona čuvarica kuće) iznosi čistu vodu u lavoru i poseban, izvezen peškir.
Ovo nije bilo obično pranje ruku. Ovaj ritual imao je duboko simboličko značenje:
-
Očišćenje od puta: Verovalo se da je put pun prljavštine, prašine, ali i "zlih misli" i loše energije. Voda je služila da se sve to spere, kako bi gost u kuću ušao "čistom dušom".
-
Davanje mira: Umivanje je bio čin davanja mira i pokazivanje da je gostu dozvoljeno da u dom uđe bez ijedne brige. To je bio poziv na potpuno opuštanje i poverenje.
-
Vrhunsko poštovanje: Smatralo se za najveću čast ukazanu gostu, jer je to značilo da ga domaćin prihvata u potpunosti, sa otvorenim srcem.
Peškir i zdravica: Dodatni detalji
Nakon umivanja, gost se briše posebnim, čistim peškirom (često vezenim, koji se koristio samo u tu svrhu). Tada bi se popila i prva, obavezna "čestita čašica" domaće rakije, uz kratku zdravicu koja potvrđuje blagoslov doma i mir.
Ovaj ritual nam govori mnogo o srpskom kodu časti: gost se uvažavao iznad svega, a dobrodošlica je bila stvar etike i duhovne čistoće, ne samo materijalnog izobilja.
Iako se ovaj običaj danas retko viđa, on je temelj priče o tome zašto se gostoprimstvo Srba pamti.
Komentari (0)