Sveta Petka, Prepodobna mati Paraskeva, slava je koju obeležava veliki broj srpskih porodica. Iako se slavi kao krsna slava, ona je jedinstvena po jednom pravilu: ne sme se slaviti sa gozbom u kući, već se slavi u crkvi, ili se samo obeležava. Njen praznik 27. oktobra postao je dan strogih rituala, milosrđa i narodnih verovanja o isceljenju. Njena moć da leči bolesti, donosi utehu i, prema predanju, čuva zdravlje vernika, čini je i dalje jednom od najvažnijih svetinja srpskog pravoslavlja. Otkrivamo šta se striktno ne sme raditi na Petkovdan i zašto.

Noć uoči slave: Bdenje i strogi asketizam

Jedan od najstarijih i najstrožih običaja vezanih za Svetu Petku tiče se noći uoči samog praznika. Veruje se da se ta noć mora provesti u bdijenju i molitvi. U nekim krajevima, posebno u Istočnoj Srbiji, vernici bi spavali na podu ili u crkvi, ali nikako u svojoj postelji. Razlog je duboko ukorenjen u njenom životu: to je odraz asketskog podviga i skromnosti same svetiteljke. Želja je da se, spavanjem na tvrdom podu, duša pripremi za Susret sa svetiteljkom, koja bi onda darivala zdravlje, blagostanje i duhovnu snagu. U narodu se taj dan petak tradicionalno poštuje kao dan posta, pa se izbegavao svaki težak rad (posebno predenje, pletenje i pranje veša) kako bi se dan posvetio molitvi i duhovnom miru.

Tajna izvora i posvećena voda: Zaštita od bolesti

Sveta Petka je najpoznatija po svojoj moći da isceljuje bolesti, a ta moć je usko povezana sa vodom. Mnogi manastiri i crkve posvećene njoj imaju izvore svete vode (ajazme), poput onog u beogradskom manastiru Ružica i crkvi na Kalemegdanu. Voda osvećena na ovim izvorima se na Petkovdan (a i tokom cele godine) koristi za lečenje očnih i kožnih bolesti, glavobolje i za opšte okrepljenje. Veruje se da Mati Paraskeva na svoj praznik obilazi sve izvore posvećene njoj, pa je običaj da se vernici te noći umivaju na izvoru i piju vodu, moleći se za zdravlje i zaštitu cele porodice. Nošenje te vode kući smatra se najvećim blagoslovom.

Zašto se slava proslavlja skromno, van kuće

Pravilo da se Sveta Petka ne slavi sa velikom gozbom u kući (kao Sveti Nikola) proističe direktno iz njenog asketskog života. Mati Paraskeva je ceo život provela u strogom postu i molitvi u pustinji. Stoga se smatra da bi gozba i bučno veselje bili u direktnoj suprotnosti sa njenim zavetom. Zato se slavski kolač nosi u crkvu, gde se sveštenik moli za zdravlje porodice, a proslava se svodi na molitvu i paljenje sveća (često se drži post), čime se čuva asketizam i skromnost u čast svetiteljke. Praznik se koristi kao dan za milosrđe: poseta bolesnima, pomoć siromašnima i davanje priloga manastirima, čime se duhovno bogatstvo stavlja ispred materijalnog.