Knez koji je znao šta narod voli

Miloš je bio svestan da njegova vlast zavisi od naklonosti običnog sveta. Zato je, pored političke mudrosti i trgovinskog umeća, negovao i odnos sa narodom. Voleo je da posećuje vašare, da sedi sa ljudima u hanovima, da popriča sa seljacima i čuje njihove muke. To mu je davalo oreol vladara koji nije odvojen od naroda.

Poštovanje običaja i praznika

Iako je živeo u raskoši, Miloš je znao da običaji imaju snagu koja okuplja narod. Na velikim praznicima, poput Božića ili Đurđevdana, voleo je da se pojavi među ljudima i da lično učestvuje u običajima – od lomljenja česnice, do izlaska na litije. Na saborima bi se, prema zapisima, često hvatao i u kolo, pokazujući da se ne stidi narodnog veselja.

Luksuz i narodna slika

Poznat po zlatu, svili i raskošnim konacima, Miloš je umeo da iznenadi i skromnošću. Postoje zapisi da bi, iako obuven u svilene čizme, seo na zemlju i jeo sa narodom, ponekad i samo hleb i sir. Takvi gestovi ulivali su poverenje da je knez i dalje „njihov“, iako su znali da u konacima uživa u luksuzu.

Anegdote iz života

Narod je prepričavao mnoge anegdote o Milošu. Govorilo se da bi znao da sam proba vino ili rakiju na vašaru i pohvali domaćina pred svima, čime bi tom čoveku podizao ugled u celoj varoši. Ponekad je umeo i da oštro opomene nekog moćnika, ali tako da to narod vidi i pamti – da knez štiti slabije.

Nasleđe vladara iz naroda

Miloš Obrenović ostao je upamćen i kao lukav državnik i kao bogataš, ali i kao vladar koji je umeo da „siđe među narod“. Njegova veza sa običajima i narodnim životom davala je snagu dinastiji Obrenović, a Srbima poruku da u knezu vide ne samo vladara, već i čoveka iz svog kraja.