Kada čujemo "Sumnjivo lice", prva asocijacija je Branislav Nušić i večna komedija o korumpiranoj vlasti. Međutim, malo ljudi zna da je pojam "sumnjivo lice" u 19. veku bio ozbiljan administrativni i policijski termin, naročito u Beogradu. Život u prestonici, pogotovo nakon oslobođenja od Turaka, bio je sve samo ne opušten.

Granična kontrola: Granica unutar grada

Da bi se održao red i ugled prestonice, Beograd je bio podeljen, a na mestima gde su danas prometne ulice, nekada su stajale rampe i kapije. Carinska i policijska kontrola bila je rigorozna – ne samo za robu, već i za ljude.

U to vreme, pravi problem za vlasti predstavljali su prosjaci, lutalice, migranti (koji su dolazili u potrazi za poslom) i svi oni čiji izgled i odeća "narušavaju ugled prestonice". U Nušićevo vreme, sumnjivim licem se smatrala svaka osoba bez ličnih dokumenata i bez jasnog razloga boravka u gradu.

Zašto niste smeli da nosite staru odeću u centru

Najfascinantniji detalj tiče se urbanih propisa. Stari Beograd, posebno delovi oko Knez Mihailove ulice i Terазија, želeo je da imitira Pariz i Beč. To je značilo da su vlasti i bogati građani forsirali evropski stil života i odevanja.

Svi oni koji bi u centar dolazili obučeni u tradicionalnu, starinsku odeću (npr. seljačka nošnja, turske čakšire) ili u iscepanu i prljavu odeću, automatski su skretali pažnju policije. Takvi ljudi smatrani su potencijalnom pretnjom redu i čistoći, pa su često bili proveravani, pa čak i vraćani van gradskog jezgra.

Zamislite: Danas je Knez Mihailova centar slobodne mode i stila, a pre vek i po, ona je bila zona striktnog urbanog dress code-a!

Tragovi prošlosti: Gde je stajao graničar?

Tragovi ovog strogog života mogu se pronaći i danas. Gotovo svaka kapija i raskrsnica imala je svoja pravila. Ova rigidna kontrola i pokušaj da se "kultiviše" prestonica bili su plod želje mlade srpske države da se što pre oslobodi uticaja Orijenta i postane prava evropska metropola.

Priča o "sumnjivom licu" stoga nije samo Nušićeva šala – to je svedočanstvo o teškoj tranziciji Beograda iz turske kasabe u evropski grad, gde se sve merilo – pa čak i odeća.