Mravi u kući nisu retkost, naročito leti. Ali ako se pojave tačno na pragu, u jednoj liniji, i to u julu ili avgustu – stari su govorili da to nije bez razloga. „Ako mravi pređu prag kao put – neko se sprema da ode,“ govorilo se u selima istočne i zapadne Srbije. Ova pojava nije izazivala paniku, ali jeste tišinu. I budnost.

Kada mravi nisu samo insekti
Pojava mrava u narodu se tumačila kao „tiha priprema“. Ako idu po ivici zida – znak je da traže hranu. Ako idu kroz sobu – dolazi kiša. Ali ako formiraju liniju tačno preko praga, to je bio znak da je nečija prisutnost na izlasku.

Šta se tada radilo
U domaćinstvima gde se to primeti, mravi se nisu ubijali. Prašak se nije sipao. Umesto toga, starija žena bi šapatom rekla: „Ako nosiš – ne nosi sve.“ Potom bi se prag isprao vodom u kojoj je stajao zdravac i malo sirćeta.

Kako se tumačilo „odlazi neko“
Nije to uvek značilo smrt. Nekad se odnosilo na dete koje će otići u grad, na misao koja će napustiti dom, na osobu koja se više neće vraćati kao pre. Mravi su bili znak da kuća nešto ispraća.

Danas – znak koji mnogi i dalje osećaju
Iako znamo da su mravi samo insekti, mnogi i danas zastanu kad ih vide na pragu. Možda ne verujemo u predanja – ali osećaj ostaje. A stari su govorili: „Mrav ne nosi vest. Samo pokazuje da ona ide.“