U selu Gornja Toplica, nadomak Valjeva, još uvek postoji nekoliko domaćinstava koja se ozbiljno bave pravljenjem duvan čvaraka – onih pravih, tamnih, hrskavih, „kao konac iz ruke“. Iako ih danas mnogi prodaju pod tim imenom, malo ko zna kako zapravo izgleda proces koji traje čitav dan, i zahteva strpljenje, preciznost i iskustvo.
Na kazanu, pod vedrim nebom
Pravi duvan čvarci se kuvaju u velikom kazanima, na otvorenom, uz neprekidno mešanje i skidanje pene. Samo topljenje traje oko 3–4 sata, a onda kreće najvažniji deo – ručna obrada, kada se mast pažljivo odvaja, a sitni komadi mesa i kožice mešaju i „duvane“ drvenim kašikama dok se ne pretvore u tanke, zlatnosmeđe niti.
– Nema prese. Sve se radi na vatri, i moraš da osetiš kada su gotovi – u nosu, ne na satu, kaže domaćin Živorad, čija porodica čuva recept već četiri generacije.
Ukus koji ne laže
Duvan čvarci iz ovog kraja su slani taman koliko treba, nikada gorki, niti žilavi. Imaju karakterističnu teksturu – kad ih pritisnete, škripnu pod prstima. Iako ih je nekada jelo samo domaćinstvo, danas se šalju i po Evropi – najčešće u Švajcarsku i Nemačku, gde ih naručuju ljudi poreklom iz Srbije koji znaju razliku između pravih i „market“ verzija.
Zanat koji izumire – ali ne bez borbe
Zbog dužine procesa i male isplativosti, sve je manje onih koji se ozbiljno bave ovim zanatom. Mlađe generacije ne prepoznaju potencijal – ali zato turisti i gurmani dolaze sve češće. Tokom zimskih meseci, Gornja Toplica postaje destinacija za ljubitelje autentične hrane, a pojedine porodice organizuju i radionice pravljenja čvaraka za goste.
Komentari (0)