U tami arhiva manastira Tronoša kod Loznice, pored starih molitvenika i hronika, pronađen je jedan sasvim neobičan rukopis – prvi poznati srpski rukopisni kuvar iz 18. veka.

Iako je manastir Tronoša najpoznatiji po školi u kojoj je Vuk Karadžić naučio prva slova, malo je poznato da se u njegovim riznicama čuva zbirka monaških zapisa u kojoj se nalazi i jedan poseban, sveščica napisana ćirilicom, u formi dnevnika – "Za jelo i post", kako je rukom zabeleženo na koricama.

Prvi srpski posni kuvar

Rukopis datira iz oko 1780. godine, a pretpostavlja se da ga je vodio iguman manastira koji je bio zadužen za trpezu bratstva. Zapisano je više od 40 recepata, većinom posnih jela, jer su postovi u pravoslavnim manastirima zauzimali više od pola godine.

U njemu se nalazi i prvi pisani recept za čorbu od koprive, "varivo od leblebije", "prebranac sa suvim šljivama", kao i uputstvo za pravljenje "slanika od divljeg luka". Neke recepte prate i zanimljive napomene, poput:
"Davati bratiji u dane velikog posta, greje i krijepi dušu."

Ne samo recepti, već i život

Pored kulinarskih uputstava, rukopis otkriva i mnogo više – kakav je bio dnevni ritam ishrane u manastiru, šta se kuva kada dolaze gosti, i kako su se čuvale zalihe hrane bez frižidera. Na primer, navodi se da su šljive sušene iznad "tamjana", a pasulj se ostavljao u zemljanim loncima sa lišćem oraha radi zaštite od crva.

Zašto ovaj dokument nije poznat široj javnosti?

Rukopis se čuva u manastirskoj biblioteci i retko je izlagan. Tek 2019. godine, u okviru projekta digitalizacije starih rukopisa, nekoliko stranica je prebačeno u elektronsku formu. Međutim, nema dostupnog kompletnog prevoda, niti je iko pokušao da ove recepte prikaže javnosti kroz emisije, radionice ili kuvarske priručnike.

Autentičan deo srpske gastronomske i duhovne tradicije

Ovaj kuvar nije samo zanimljiv iz kulinarskog ugla – on je svedočanstvo o načinu života, poštovanju prirode i duhovnoj filozofiji ishrane, koji danas ponovo postaju aktuelni kroz pokrete sporog života i zdrave hrane.

Možda je vreme da se "čorba od koprive s malo sirćeta i meda" vrati na naše trpeze – kao znak poštovanja prema mudrosti predaka.