Voće koje traži strpljenje
Dunja nije voće koje se jede odmah sa grane. Njena čvrsta, ponekad trpka pulpa, najbolje dolazi do izražaja kada se obradi. Za slatko, birale su se zrele, mirisne dunje, čvrste pod prstima, ali bez oštećenja. Ljuštenje i sečenje zahtevalo je strpljenje i oštar nož, jer se svaka kockica morala iseći podjednako, da bi se u teglama presijavala kao ćilibar.
Recept za slatko od dunja
Potrebno:
- 1 kg očišćenih i isečenih dunja
- 1,2 kg šećera
- 1 l vode
- 1 limun
- po želji – kesica vanilin šećera
Priprema:
- Dunje oljuštiti, očistiti od semenki i iseći na kockice ili listiće jednake veličine.
- U širokoj šerpi skuvati sirup od vode i šećera dok ne proključa.
- U ključali sirup ubaciti isečene dunje i kolutove limuna.
- Kuvati na srednjoj temperaturi dok dunje ne dobiju zlatno-narandžastu boju, a sirup postane gust i bistar (obično 30–40 minuta).
- Pred kraj kuvanja, po želji dodati vanilin šećer.
- Skloniti sa vatre, kratko prohladiti, pa sipati u sterilisane tegle. Čuvati na hladnom i tamnom mestu.
Domaćinski saveti:
- Da bi slatko ostalo bistro, dunje kuvati u što širem sudu, bez mešanja kašikom – samo povremeno protresti šerpu.
- Pre kuvanja, isečene dunje mogu se kratko potopiti u vodu sa malo limuntusa da ne potamne.
- Za bogatiju boju, deo šećera može se karamelizovati pre dodavanja vode.
- Slatko je spremno za jelo čim se ohladi, ali je ukus puniji ako odstoji nekoliko dana.
Gde se najčešće sprema
Dunje uspevaju širom Srbije, ali su posebno cenjene one iz Toplice, Šumadije i okoline Valjeva, gde se od davnina gaji sorta “leskovačka dunja” – krupna, mirisna i pogodna za preradu. U ovim krajevima, slatko od dunja je i danas deo kućne trpeze, a na seoskim vašarima često se mogu pronaći domaće tegle ovog mirisnog specijaliteta.
Svojstva dunje
Dunja je pravo skladište hranljivih materija – bogata je vitaminima C i A, gvožđem, kalijumom i vlaknima. U narodnoj medicini koristi se za jačanje imuniteta, poboljšanje varenja i smirenje kašlja. Sok od dunje pomaže kod upala grla, dok se kuvana dunja preporučuje osobama sa osetljivim stomakom. Njena aroma ima i aromaterapijski efekat – ne slučajno, dunja je uvek imala počasno mesto na prozoru ili u ormaru sa posteljinom.
Slatko – znak dobrodošlice
U srpskim kućama, slatko nije bilo samo poslastica. Ono je bio gest dobrodošlice. Gostu bi se prvo nudila mala kašičica slatka i čaša hladne vode. Slatko od dunja, zbog svoje boje i mirisa, često je bilo “prvo” slatko koje bi domaćica iznela na sto, naročito u jesen i zimu, jer se verovalo da boja dunje greje dušu u hladnim danima.
Mali istorijski okvir
Slatko, kao način pripreme voća, potiče iz vremena kada nije bilo frižidera, a šećer je bio dragocenost. Na Balkan ga donose trgovci iz Osmanskog carstva, gde se posluživalo uz kafu ili čaj. U Srbiji je brzo postalo znak ugleda i gostoprimstva – svaka kuća koja je držala do sebe imala je bar nekoliko tegli u ostavi. Slatko od dunja posebno se cenilo zbog svog mirisa, boje i dugog roka trajanja, pa je često čuvano za “posebne goste”.
Komentari (0)