Tamjan pogača je obredni hleb koji su domaćice iz sela oko Pirota, Vlasotinca i Crne Trave spremale na Veliki petak ili Veliku subotu. Ova pogača se ne jede, već se nosi u crkvu na osvećenje, koristi za kađenje kuće, ili se daruje svešteniku, siromašnima ili bolesnima. Njen miris – od bosiljka, sušenog cveća i tamjana – smatrao se svetim. U nekim domovima, čuvala se pored ikone do sledeće godine, a samo mrvica bi se palila kad “nešto loše uđe u kuću”.
Sastojci:
- 250 g brašna (po mogućstvu ražanog ili polubelog)
- 2 kašike sušenog bosiljka
- 1 kašičica suvog cveća (neven, lavanda ili ruža)
- Prstohvat soli
- ½ kašičice praha tamjana (ili tamjan izmrvljen u avanu)
- 100 ml mlake vode
- 1 kašika maslinovog ulja
Priprema:
U činiji pomešati brašno, so, bosiljak, cveće i tamjan.
Postepeno dodavati vodu i ulje, umesiti čvrsto testo.
Oblikovati manju okruglu pogaču, ne višu od 3 cm. Po površini može da se utisne krst, spirala ili znak ribe.
Peći na 180°C oko 20 minuta, bez premazivanja. Pogača treba da ostane svetla i suva.
Kako se koristi?
Ne jede se.
- Čuva se pored ikone, na polici ili u platnenoj vrećici.
- Mrvica se pali kada u kući neko sanja ružno, posvađa se, razboli.
- Koristi se i za kađenje – uz kadionicu ili uz sveću.
U nekim krajevima darivala se porodiljama, putnicima i sveštenicima.
Zaboravljena snaga mirisa u veri
U narodnoj religiji, miris ima svetost – nije slučajno što se svetilišta, sveće, voda i hleb povezuju sa aromom. Tamjan pogača je “tihi hleb” – onaj koji ne govori kroz ukus, već kroz vazduh, kroz prostor. Čajkanović ovakve oblike hleba naziva “duhovnim posudama” – darovima ne telu, već prisustvu.
Komentari (0)