Na Đerdapskoj magistrali, između sela Reka, Boljetin i Mosna, postoji običaj koji se polako vraća – priprema ljutenice s divljim belim lukom, poznatijim kao sremuš. Ova verzija čuvene srpske zimnice retko se sreće u prodaji, ali je poseban specijalitet ovog kraja, čiji miris i ukus ostaju dugo u pamćenju.
Sremuš se bere, ali ne gazi
U proleće, šume Đerdapa obiluju sremušem – biljkom snažnog mirisa i lekovitih svojstava. Njegovo branje je ritual: bere se rano ujutru, pažljivo, tako da se ne ošteti koren, jer se zna – „gde se gazi, tu više ne raste“.
Nakon toga, paradajz se peče u rerni ili na plotni, paprika se ljušti, sve se melje i krčka na tihoj vatri, ali se sremuš dodaje na kraju, sirov, pred sipanje u tegle – da sačuva miris, boju i snagu.
Zimnica koja greje i leči
Ova ljutenica ima specifičnu aromatičnu oštrinu, ne peče, ali „gricka iznutra“. Jede se uz sir, proju, pečeno meso, a često i kao samostalan namaz. Domaćice kažu da čuva imunitet, tera prehladu i popravlja krvnu sliku.
– Kad otvorim teglu u decembru, kao da me vrati u aprilski šumski miris. Sremuš se ne zaboravlja, kaže Radmila iz sela Reka.
Gde je možete probati?
Na lokalnim vašarima u Kladovu, Tekiji i Donjem Milanovcu, domaćice povremeno prodaju ovu zimnicu. Ali najbolji način da je probate jeste da odete pravo u selo, jer se ovakav recept još uvek ne prodaje – on se deli samo onome ko pita s poštovanjem.
Komentari (0)